Naš dnevni centar angažira više defektologa različitih specijalnih usmjerenja. U našim prostorijama imamo mogućnost organizirati i provesti stručnu opservaciju djeteta, izvršiti testiranja i procjenu nakon čega se djetetu izdaje nalaz i mišljenje o njegovom stanju.
Nalaz i mišljenje koje možemo raditi:
Za djecu
Za odrasle
Logopedska dijagnostika je proces čija je svrha i cilj otkrivanje potencijalnih poteškoća kod djece i odraslih.
Provodi se putem opservacije, intervjua s roditeljima, primjenom standardiziranih testova te putem različitih logopedskih zadataka kojima se procjenjuju određena područja jezičkog, govornog i komunikacijskog razvoja.
Logopedska procjena se sastoji od opservacije djeteta i razgovora sa roditeljima. Zavisno oduzrasta djeteta i ona se razlikuje , ali ono što je važno imati na umu je da praktično nikada nije prerano za logopedsku procjenu. Govor i jezik su najsloženije funkcije i ne mogu se posmatrati izolovano od drugih funkcija koje im prethode, prate i pokreću ih.. Logopdska procjena podrazumijeva dakle i procjenu svih funkcija koje prethode razvoju govora i jezika.
Opservacija djeteta u okviru logopedske procene
Opservacija djeteta se obavlja u uslovima koji su prijatni i za dijete i za roditelje. Logopedska procjena se ne odnosi samo na procenu govorno-jezičkog nivoa, kako se često u prvom momentu pomisli. Upravo ta pomisao zbuni roditelje kada dobiju savjet da bebu odvedu na logopedsku procjenu ili malo dijete koje još nije progovorilo. Razvoju jezika i govora prethodi široka lepeza drugih pojedinačnih funkcija, koje logoped takođe procenjuje. Važno je procijeniti kako se razvijaju funkcije koje utiču na razvoj govora i jezika, a ne samo govor i jezik.
Pored govora i jezika, tokom logopedske procjene se takođe procenjuju i:
Igra je aktivnost koja je prirodna i prijatna za djecu, a upravo kroz igru sa djetetom logoped dolazi do odgovora na ključna pitanja na osnovu kojih donosi zaključak o stanju djeteta, o svim njegovim jakim stranama kao i o tome na kom planu je potrebno započeti stimulaciju, ako za tim ima potrebe.
Razgovor sa roditeljima u okviru logopedske procjene
Kroz razgovor sa roditeljima logoped prikuplja relevantne informacije i na osnovu njih i opservacije djeteta, pravi konačni plan tretmana, ukoliko za tim ima potrebe. U situaciji u kojoj logoped zaključi da je razvoj deteta uredan, roditelji dobijaju prvo potvrdu o tome, a zatim informacije o karakteristikama naredne razvojne faze njihovog djeteta. Roditelji dobijaju savjete i instrukcije na koji način mogu najbolje da stimulišu razvoj djeteta, što doprinosi jačanju rediteljskih veština. Uloga roditelja je veoma važna, oni su aktivni saradnici u procjeni a pogotovo u terapiji.
Individualni pristup je osnovni postulat. Svaka priča je individualna, pa se shodno tome nakon logopedske procjene, plan pravi za svako dijete ponaosob.
Nakon provedene logopedske dijagnostike, roditelji/skrbnici dobivaju sve informacije o postignutim rezultatima dijagnostike te o tome je li i koliko često je potrebno pohađanje logopedskog tretmana.
Logopedska dijagnostika se provodi individualno, u trajanju od 45 – 90 minuta, ovisno o dobi djeteta i složenosti poremećaja.
Postoji li potreba za dodatnim pretragama (psiholog, edukator – rehabilitator, otorinolaringolog, neurolog, audiolog…) uputit ćemo Vas kod stručnjaka iz navedenih područja s kojima surađujemo, a čije mišljenje i nalaz nam može pomoći u daljnjem radu.
Logopedska dijagnostika obuhvaća:
Edukator i rehabilitator je stručnjak koji provodi rehabilitaciju djece s razvojnim teškoćama ili sumnjama na iste.
Edukacijsko rehabilitacijska procjena odnosi se na sveobuhvatnu procjenu djetetovih:
– fizičkih,
– kognitivnih,
– komunikacijskih,
– emocionalnih i
– socijalnih razvojnih kapaciteta
Temeljem ovih procjena nadograđuju se daljnji programi za poticanje razvoja.
Edukacijsko rehabilitacijska procjena se vrši pomno biranim mjernim instrumentima i testovima imajući na umu individualni djetetov rast i razvoj, vrstu teškoće i dob.
Kroz individualizirane postupke provodi se rad na raznim razvojnim područjima;
– poticanje perceptivno motoričkog razvoja,
– strukturirane programe s elementima vizualne podrške (PECS) ,
– poticanje razvoja kognitivnih vještina,
– socijalnih vještina,
– poticanje razvoja pažnje,
– koncentracije,
– poticanje fine motorike i grafomotorike,
– kao i pripreme za školu.
Djetetov napredak kontinuirano se prati, provodi se savjetovanje s roditeljima, a po potrebi i s drugim osobama prisutnima u djetetovoj okolini (učitelji, pomoćnici u nastavi, odgajatelji…) s kojima je moguća suradnja u vidu podrške pri pisanju IEP-a, IOOP-a, IPPSI-a i sl.
Dodatni edukacijsko rehabilitacijski postupci koji su usmjereni prema planiranju podrške djeteta/odrasle osobe odnose se na tehnike individualnog i grupnog poučavanja, poticanje razvoja kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija, poticanje harmoničnih odnosa s vršnjacima, poticanje osobnog i socijalnog razvoja u grupi, poticanje razvoja prirodnog kruga podrške, modeli osobno i obiteljski usmjerenog planiranja podrške te tranzicijski programi.
Edukacijsko rehabilitacijska procjena odnosi se procjenu djetetovog:
Procjena kod edukatora i rehabilitatora ima za cilj da kroz opise djetetovih sposobnosti u određenim segmentima razvoja ukaže na eventualnu neusklađenost ili kašnjenje u psihomotoričkom razvoju.
________________________________________
Lateralizovanost predstavlja podijeljenost tijela na dvije simetrične polovine, desnu i lijevu. Dijete je samostalno otkriva u vrijeme pojave logičkog mišljenja. Saznanje da se tijelo i prostor dijele na dvije strane predstavlja poslednju fazu u razvoju doživljaja tjelesne cjelovitosti.
Defektolog ispituje upotrebnu lateralizovanost i ukoliko je dijete izrazito desnoruko ili ljevoruko radiće se vježbe za uočavanje i stabiliziranje lateralizovanosti. Kada dijete koristi obje ruke podjednako, a to pokaže i pri ispitivanju gestualne lateralizovanosti, radit će se vježbe za usmjeravanje lateralizovanosti u dogovoru s liječnikm.
Procjenjuje se:
1. upotrebna DL gornjih ekstremiteta
2. gestualna DL gornjih ekstremiteta
3. DL donjih ekstremiteta
4. DL čula vida
5. DL čula sluha
1. PROCJENA ORGANIZIRANOSTI PSIHOMOTORIKE
PROCJENA PSIHOMOTORIKE DONJIH EKSTREMITETA
PROCJENA PSIHOMOTORIKE GORNJIH EKSTREMITETA
PROCJENA MOGUĆNOSTI KONTROLE MOTORIKE TIJELA U CJELINI
PROCJENA MOGUĆNOSTI ODRŽAVANjA RAVNOTEŽE TIJELA
PROCJENA KOORDINACIJE POKRETA
2. DOMINANTA LATERALIZACIJA
3. PRAKSIČKA ORGANIZIRANOST
4. GNOSTIČKA ORGANIZIRANOST
(sposobnost osobe da prepozna oblike, simbole i značenje pojava koja se opažaju čulima)
5. PRAKTOGNOSTIČKA ORGANIZIRANOST
6. PISANI GOVOR
7. ORGANIZIRANOST SAZNANJA
8. PROCJENA GOVORA
9. PROCJENA PONAŠANjA