Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije. Logopedija je struka u razvoju na sjecištu primijenjene i čiste znanosti.

Logoped je nezavisan stručnjak čije se temeljne aktivnosti ostvaruju na području prevencije, detekcije i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije.

Audiologija je znanost koja se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnostikom i tretmanom oštećenja sluha.

Audiolozi su samostalni stručnjaci koji utvrđuju, procjenjuju i upravljaju posljedicama i poremećajima auditivne percepcije. Audiolozi sprovode audiološku rehabilitaciju i savjetovanje (rehabilitaciju slušanja i govora) djece i odraslih oštećena sluha, preporučuju odabir slušnog pomagala, a s ciljem poboljšanja slušanja. Audiolozi su osposobljeni za izgradnju adekvatnog oblika komunikacije, izradu individualnih programa podrške, te edukaciju djece oštećena sluha, kako u segregacijskim uvjetima, tako i u uvjetima inkluzije. Audiolog je dijagnostičar, terapeut, edukator, savjetnik i konsultant.

Nakon završenog studijskog programa „Logopedija i audiologija“ (I ciklus) polaznici su osposobljeni za: prevenciju, rano otkrivanje i evidentiranje, dijagnostiku i tretman poremećaja glasa, govora, jezika i sluha definirajući, pristupajući i rješavajući u svim dobnim skupinama: artikulacijsko-fonološke poremećaje, afazije, motoričke govorne poremećaje, razvojne govorno-jezičke poremećaje, poremećaje glasa, poremećaje tečnosti govora, poremećaje hranjenja i gutanja, poremećaje čitanja i pisanja, poremećaje matematičkih sposobnosti, augmentativne i alternativne načine komunikacije, specifične teškoće učenja, višestruke poremećaje; prevenciju, rano otkrivanje, dijagnostiku i tretman poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije u osoba sa posebnim potrebama (intelektualnim teškoćama, tjelesnom invalidnošću i kroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, poremećajima autističnog spektra, višestrukim teškoćama, cerebralnim poremećajima koji prate starenje, potrebom za augmentativnom i alternativnom komunikacijom); edukaciju osoba oštećena sluha kako u segregacijskim uvjetima, tako i u uvjetima inkluzije; primjenu posebnih oblika komunikacije kod gluhih (čitanja govora s lica i usana, manualni oblici komunikacije / ručna abeceda, manualno kodirani vokalni jezici, znakovni jezici i sl.); korištenje elektroakustičkih  pomagala i druge suvremene opreme i tehnologije u radu sa osobama sa poremećajima glasa, govora, jezika i sluha; integriranje stečenih znanja (iz logopedije, audiologije, biomedicinskih nauka, nauka o jeziku i nauka o ponašanju), te njihovu primjenu u rješavanju problema, donošenju odluka u praksi, te savjetovanju i informiranju osoba sa poremećajima humane komunikacije i njihovih obitelji.

Izvor: erf.untz.ba